Video Home System (poznatiji po kratici VHS) je standardizirani format za snimanje i reprodukciju analognih video vrpci u kasetnom kućištu kojeg je razvila japanska tvrtka Victor Company of Japan (JVC).
Sedamdesetih godina dvadesetog stoljeća povoljno video snimanje i reprodukcija (u domeni široke potrošnje) postali su važan čimbenik televizijske industrije. Kao i kod mnogih drugih tehnološkoh inovacija, svaka od nekoliko tvrtki koje su se probijale na tržište pokušavala je nametnuti svoj tehnološki standard. Na vrhuncu nadmetanja video formata, dva su bila najzapaženija u medijima: VHS i Betamax. U konačnici je VHS prevagnuo, dominirajući tržištem kućne elektronike do kraja ere video kaseta.
Devedesetih godina, standardizirani formati optičkih diskova počeli su nuditi potrošačima bolju kakvoću od video vrpce. Najraniji od formata, Laserdisc, nije bio naširoko prihvaćen, ali je njegov nasljednik DVD (Digital Versatile Disc) postao globalno poznat i korišten. Zamjenio je VHS postavši pretpostavljena metoda distribucije nakon 2000. godine. U 2006. filmski studiji u Sjedinjenim Državama su prestali izdavati nove filmove u VHS formatu; 2008. je bila isporučena posljednja pošiljka.
Devedesetih godina, standardizirani formati optičkih diskova počeli su nuditi potrošačima bolju kakvoću od video vrpce. Najraniji od formata, Laserdisc, nije bio naširoko prihvaćen, ali je njegov nasljednik DVD (Digital Versatile Disc) postao globalno poznat i korišten. Zamjenio je VHS postavši pretpostavljena metoda distribucije nakon 2000. godine. U 2006. filmski studiji u Sjedinjenim Državama su prestali izdavati nove filmove u VHS formatu; 2008. je bila isporučena posljednja pošiljka.
