Sistemski softver pokreće računar. To može biti operativni sistem, drajver, server, razni alati i ostalo. Operativni sistem dobija pravo da upravlja cjelokupnim računarom, podacima, procesima itd. Najpoznatiji operativni sistemi su Microsoft Windows, Linux i Mac OS X.
Sistemski softver obuhvata:
• softver postavljen u ROM čipovima, koji služi za inicijalizaciju računara i
• operativni sistem.
Sistemski softver se sastoji od računarskih programa koji kontrolišu i podržavaju rad računarskog sistema i njegove aktivnosti na obradi podataka. Računar se ne može pokrenuti, niti može uraditi bilo kakav zadatak bez sistemskog softvera. Osnovna svrha sistemskog
softvera je da omogući normalan rad računara. Tu se podrazumijeva upravljanje memorijom i centralnim procesorom, upravljanje i komunikacija s perifernim uređajima, kao i pokretanje osnovnih funkcija sistema u svrhu izvođenja aplikativnog softvera. Svi ostali zadaci su prepušteni aplikativnom softveru. Uobičajeno se isporučuje zajedno s računarom. Ranije je sistemski softver, pored operativnog sistema, obuhvatao i: komunikacijski softver, programe prevodioce, pomoćne (servisne) programe i programe za upravljanje bazama
podataka (DBMS). Danas se taj dio softvera posebno nabavlja. Osim toga, mogu se nabaviti i različiti operativni sistemi. Kao dio sistemskog softvera može se pojaviti i emulacijski softver.
Operativni sistem predstavlja skup programa koji upravljaju radom rašunarskog sistema (omogućava izvršavanje aplikativnih programa i koordinira njihov rad, provodi kontrolu i upravlja centralnim procesorom, centralnom memorijom, perifernim uređajima, pohranjivanjem podataka i informacija). Može se reći i da predstavlja skup programa koji služe za upravljanje resursima računara (pri čemu pod osnovnim resursima podrazumijevamo: CPU (procesor), operativna memorija, ulazno-izlazni uređaji i fajlovi). Osim navedenih, OS vrši i neke pomoćne funkcije, kao što su: dijagnostika otkaza hardvera, evidencija softverskih grešaka, administrativne funkcije (vođenje evidencije o upotrijebljenim resursima). Primjenom operativnog sistema, postupak koordinacije i sinhronizacije rada elektronskih i mehaničkih uređaja računara se automatizuje. Poznati operativni sistemi su: MS DOS, OS/2, VMS, UNIX, Windows, Linux.
S obzirom na broj korisnika koji OS opslužuju, isti se dijele na:
• jednoskorisničke i
• višekorisničke operativne sisteme.
Sistemski softver pokreće računar. To može biti operativni sistem, drajver, server, razni alati i ostalo. Operativni sistem dobija pravo da upravlja cjelokupnim računarom, podacima, procesima itd. Najpoznatiji operativni sistemi su Microsoft Windows, Linux i Mac OS X.
Sistemski softver obuhvata:
• softver postavljen u ROM čipovima, koji služi za inicijalizaciju računara i
• operativni sistem.
Sistemski softver se sastoji od računarskih programa koji kontrolišu i podržavaju rad računarskog sistema i njegove aktivnosti na obradi podataka. Računar se ne može pokrenuti, niti može uraditi bilo kakav zadatak bez sistemskog softvera. Osnovna svrha sistemskog
softvera je da omogući normalan rad računara. Tu se podrazumijeva upravljanje memorijom i centralnim procesorom, upravljanje i komunikacija s perifernim uređajima, kao i pokretanje osnovnih funkcija sistema u svrhu izvođenja aplikativnog softvera. Svi ostali zadaci su prepušteni aplikativnom softveru. Uobičajeno se isporučuje zajedno s računarom. Ranije je sistemski softver, pored operativnog sistema, obuhvatao i: komunikacijski softver, programe prevodioce, pomoćne (servisne) programe i programe za upravljanje bazama
podataka (DBMS). Danas se taj dio softvera posebno nabavlja. Osim toga, mogu se nabaviti i različiti operativni sistemi. Kao dio sistemskog softvera može se pojaviti i emulacijski softver.
Operativni sistem predstavlja skup programa koji upravljaju radom rašunarskog sistema (omogućava izvršavanje aplikativnih programa i koordinira njihov rad, provodi kontrolu i upravlja centralnim procesorom, centralnom memorijom, perifernim uređajima, pohranjivanjem podataka i informacija). Može se reći i da predstavlja skup programa koji služe za upravljanje resursima računara (pri čemu pod osnovnim resursima podrazumijevamo: CPU (procesor), operativna memorija, ulazno-izlazni uređaji i fajlovi). Osim navedenih, OS vrši i neke pomoćne funkcije, kao što su: dijagnostika otkaza hardvera, evidencija softverskih grešaka, administrativne funkcije (vođenje evidencije o upotrijebljenim resursima). Primjenom operativnog sistema, postupak koordinacije i sinhronizacije rada elektronskih i mehaničkih uređaja računara se automatizuje. Poznati operativni sistemi su: MS DOS, OS/2, VMS, UNIX, Windows, Linux.
S obzirom na broj korisnika koji OS opslužuju, isti se dijele na:
• jednoskorisničke i
• višekorisničke operativne sisteme.